# Cas 5, 10.11.2017. ### Slucajne velicine ### # Indikator dogadjaja # 1.Dva igraca igraju karte. Vjerovatnoca da pobijedi igrac 1 je p, dok je za # igraca 2 q=1-p. Neka je A dogadjaj da u dvije uzastopne partije ne dodje do # promjene rezultata. # a) Ocijeniti simulacijom raspodjelu vjerovatnoca indikatora I_A za p=0.4 # b) Neka je X broj promjena rezultat u N nezavisnih partija. Koja je # vjerovatnoca dogadjaja {X=1}? # Ispravljen zadatak! # a) partija <- function(p) { s <- sample(c(0, 1), 2, replace = TRUE, prob = c(p, 1 - p)) ifelse(s[1] != s[2], 1, 0) } mean(replicate(10000, partija(0.4))) # b) broj.promjena <- function(N, p) { # Prvo generisemo vektor sa N jedinica i 0, koji nam oznacava da je pobijedio # prvi odnosno drugi igrac igra<-sample(c(0,1), size=N, replace = TRUE, prob = c(p,1-p)) # Ako posmatramo apsolutne razlike uzastopnih elemenata ovog vektora, dobicemo # tacno 1 tamo gdje je doslo do promjene rezultat (01 ili 10), odnosno 0 ako # nije (11 ili 00). # Funkcija koja za proslijednjeni vektor x=(x1,x2,...,xn) vraca razliku # uzastopnih clanova je diff(x). Dakle diff(x)=(x2-x1, x3-x2,...,xn-xn-1) # Kako hocemo jos apsolutne razlike, primijenimo i funkciju abs() razlike<-abs(diff(igra)) # Kako nam se trazi broj partija u kojima je doslo do promjene, sumiramo # clanove ovog vektora: sum(razlike) } mean(replicate(100000, broj.promjena(10, 0.4))==1) # Binomna raspodjela # Neka je X~B(n,p) # dbinom(x, n, p)=P{X = x} # pbinom(t, n, p)=P{X<= t} # qbinom(q, n, p)=inf{x iz R: F(x)>= q} # rbinom(size, n, p) generisanje slucajnih brojeva sa binomnom raspodjelom # 1. Ocjeniti P{X=3} ako je X iz B(10,0.5) raspodjele mean(rbinom(1000, 10, 0.5)==3) # teorijski, trazena vjerovatnoca bi bila: choose(10, 3)*(1/2)^3*(1/2)^7 # choose(n, k) daje binomni koeficijent n nad k # 2. Neka slucajna velicina X ima B(n,p) raspodjelu. Odrediti raspodjelu # slucajne velicine Y=n-X. # 3. Fabrika u toku dana proizvede 100 automobila od kojih svaki s vjerovatnocom # 0.1 zahtijeva doradu. # a) Odrediti vjerovatnoca da broj automobila koji zahtijevaju doradu bude # izmedju 10 i 20. # b) Koliki treba da bude kapacitet parkinga pa da s vjerovatnocom 0.99 bude # dovoljan za automobile koji cekaju doradu? # Neka je X- broj automobila koji zahtijevaju doradu, X~B(100,0.1) # Trazi se P{10<= X <= 20} sum(dbinom(10:20, 100, 0.1)) # Ili.. P{10<= X <= 20} = P{X <= 20} - P{X<=9}=F(20) - F(9) pbinom(20, 100, 0.1) - pbinom(9, 100, 0.1) # b) C-kapacitet parkinga # Hocemo: P{X <= C} = 0.99, tj. F(C) = 0.99 qbinom(0.99, 100, 0.1) # Provjera: pbinom(18,100,0.1) # > 0.99 pbinom(17,100,0.1) # < 0.99 # Matematicko ocekivanje i disperzija # 4. Dat je zakon raspodele slucajne promenljive X{-2 => 1/5, -1 => 1/5, 0 => # 1/5, 1=> 1/10, 2 => 3/10 }. Odredi raspodjelu vjerovatnoca slucajne # promjenljive Y=X^2, kao i njeno matematicko ocekivanje i disperziju. # Simulacija za domaci. # 5. Strijelac pogadja cilj sa vjerovatnocom 0.4. Koliko najmanje gadajanja # treba da planira pa da vjerovatnoca da ce imati bar 80 pogodaka bude bar 0.9? # Za nadjeno n izracunati ocekivani broj pogodataka u n gadjanja. # X~B(n,0.4) trazi se n tako da P{X>=80}>=0.9 # P{X>=80}=1-P{X<80}=1-P{X<=79}=1-F(79), odnosno 1-pbinom(79, n, 0.4) # To znaci da trazimo takvo n da je F(79)<=0.1 # Vidimo da je pbinom(79,300,0.4) vec dovoljno malo provjeravamo za koje prvo n # ce nam trazena vjerovatnoca biti manja od 0.1 n <- function() { for (i in 80:300) { if (pbinom(79, i, 0.4) <= 0.1) return(i) } } n() # dobija se broj 223 # Matematicko ocekivanje slucajne velicine X~B(n,p) EX=np # Ocekivani broj u 223 gadjanja: f <- function(k, n = 223, p = 0.4) { pk <- choose(n, k) * p ^ k * (1 - p) ^ (n - k) return(k * pk) } ocekivanje <- sum(sapply(0:223, f)) # ili samo sum(f(0:223)) !! ocekivanje # 89.2 sto je tacno n*p=223*0.4=89.2 # disperzija bi bila: DX=np(1-p)=223*0.4*0.6=53.52 # Ocjenjivanje EX i Dx # Simuliramo vektor x sa slucajnim brojevima po nekom zakonu raspodjele. Pozivom # funckije mean(x) dobijamo ocjenu ocekivanja slucajne velicine kojoj odgovara # taj zakon raspodjele, dok pozivom funckije var(x) dobijamo ocjenu disperzije. # Npr, imamo slucajnu velicinu iz zadatka 5. # generisemo slucajan vektor iz B(223,0.4) raspodjele: x <- rbinom(1000, 223, 0.4) mean(x) var(x) # Uporedite sa tacnim vrijednostima EX i DX. # Nadjimo sada ocjene za X iz zadatka 4. s<-sample(-2:2, size = 10000, replace = TRUE, prob = c(rep(1/5,3),1/10,3/10)) mean(s) var(s) # Geometrijska raspodjela # X~G(p) predstavlja broj pokusaja do prvog uspjeha (ukljucujuci i prvi uspjeh), # pri cemu je vj uspjeha u svakom pojedinacnom gadjanju p, dok je vj neuspjeha # 1-p. Dakle, vrijednosti koje slucajna vel. X uzima su {1,2,3,...} # Anlogno sa funkcijama za binomnu, postoje i ugradjene funkcije za geometrijsku # raspodjelu u R-u. Medjutim, u R-u geometrijska slucajna velicina broji # pokusaje prije prvog uspjeha sto znaci da su njene vrijednosti {0,1,2,3...}. # Primijetimo da ce takva slucajna velicina biti geometrijska slucajna velicina # po nasoj definiciji umanjena za 1, pa cemo u zadacima koristiti ugradjene # funkcije rgeom, dgeom, itd, pri cemu cemo voditi racuna da korigujemo # vrijednosti za 1. # 6. Vjerovatnoca da kosarkas pogodi kos je p=0.7. On gadja sve dok ne pogodi. # Izracunati: # a) vjerovatnocu da kosrkas ima vise od 5 pokusaja # b) vjerovatnocu da gadja izmedju 3 i 7 puta # c) vjerovatnocu da je bio paran broj pokusaja # d) srednji broj pokusaja # a) P{X>5}=P{X-1>5-1}=P{X-1>4}=1-P{X-1<=4} 1 - pgeom(4, 0.7) # b) P{3<=X<=7}=P{X<=7}-P{X<3}=P{X-1<=6}-P{X-1<=1} pgeom(6,0.7)-pgeom(1,0.7) # ili P{3<=X<=7}=P{X-1=3-1}+P{X-1=4-1}+...+P{X-1=7-1} sum(dgeom(2:6,0.7)) # c) Napomena: ovdje nam se javlja beskonacna suma pa cemo da nametnemo neku # granicu. Npr. pgeom(1000,0.7) = 1 sto znaci da je vjerovatnoca da X uzme # vrijednost vecu od 1000 0 (to se desava zbog zaokruzivanja, teorijski te # vjerovatnoce su bliske nuli), pa za granicu uzimamo 1000. # Zbog toga sto gledamo fje za X-1, zapravo racunamo vjerovatnocu da bude # neparan broj pokusaja sum(dgeom(seq(from = 1, to = 1000, by = 2),prob = 0.7)) # Zasto je vjerovatnoca da bude neparan broj pokusaja znatno manja od 1/2? # d) Slicno kao u prethodnom primjeru, ogranicicemo broj vrijednosti na 1000 f <- function(k, p=0.7) { pk <- (1 - p) ^ (k - 1) * p return(k * pk) } ocekivanje <- sum(sapply(1:1000 , f)) ocekivanje # 1/428571 # EX=1/p=1/0.7=1/428571 # Zadatak 7 # Baca se kockica za igru. # a) Izracunati ocekivani broj bacanja do pojave svih brojeva. # b) Ocijeniti ocekivani broj bacanja do pojave svih brojeva. # (na casu ) X=X1+X2+...+X6 broj <- function() { x<- 1 + sum(sapply(1:5, function(i) rgeom(1, i/6))) + 5 # Moze i ovako: # x <- # 1 + rgeom(1, 5 / 6) + rgeom(1, 4 / 6) + rgeom(1, 3 / 6) + rgeom(1, 2 / 6) + # rgeom(1, 1 / 6) + 5 #!!!!!! Napomena: Na kraju dodajemo 5 zbog razlike u definiciji geometrijske #slucajne velicine koju mi razmatramo i one ugradjene u R-u (kod svakog od #poziva rgeom() dodajemo po 1) return(x) } mean(replicate(10000, broj())) # Zadaci za domaci # 1. # Imamo 15 cedulja po 2 pitanja na svakom. Pitanja se ne ponavljaju. Imamo # studenta koji je naucio 25 pitanja. On polaze ispit ako odgovori tacno na oba # pitanja ili ako zna jedno pitanje sa cedulje i prvo(!) pitanje sa sledece # cedulje. Koja je verovatnoca da student polozi ispit? #2. # Bira sa karta iz spila od 52 karte N puta sa vracanjem. Ako se izvuce crvena # dobije se 10 dinara, u suprotnom se gubi 10. Odrediti verovatnocu da je igrac # imao bar 60 dinara nakon 20 izvlacenja karte. Napraviti funkciju ocenaZarade # ciji su argumenti N - broj odabira karte iz spila, n broj ponavljanja igre # prilikom simulacije. Oceniti verovatnocu iz zadatka simuliranjem (Monte Karlo # metodom). # Ideja: # Koliko puta mora da bude uspeh da bismo imali bar 60 dinara? # Moramo da resimo sledecu nejednacinu: x*10+(20-x)*(-10)>=60 # 10x-200+10x>=60 # 20x>=260 # x>=13 # 3. # Zadat je ispit sa 10 pitanja sa mogucim odgovorima DA/NE. Za prolazak na # ispitu potrebno je 70% tacnih odgovora. Izracunati: # (a) vjerovatnocu da student polozi ispit ako nasumicno zaokruzuje ( sto znaci # da je vjerovatnoca za DA i NE po 1/2) # (b) vjerovatnocu da student ima vise od dva tacna odgovora