# Cas 8 08.12.2017. # Normalna raspodjela # [Teorema] Ako su X1,X2,...,Xn nezavisne slucajne sa raspodjelama # N(m1,d1^2),...,N(mn, dn^2), redom, onda Sn=X1+...+Xn ima N(m1+...+mn, # d1^2+...+dn^n) raspodjelu. # Primjer: X1 ~ N(1,2), X2 ~ N(0,1), Z=X1+X2~N(1,3) x1<-rnorm(1000, 1, sqrt(2)) x2<-rnorm(1000) z<-x1+x2 mean(z) var(z) hist(z, prob=TRUE) curve(dnorm(x, 1, sqrt(3)), add = TRUE) # Drugi nacin je da uporedimo gustinu ocijenjenu iz uzorka sa teorijskom plot(density(z), col="blue", lwd=2) curve(dnorm(x, 1, sqrt(3)), add = TRUE, lwd=2) # Primjer sa casa: X ima N(0,4) raspodjelu. Odrediti a za koje vazi P{|X|>a}=0.1 -4*qnorm(0.05) # Preduzece u jednoj smjeni proizvede 1000 artikala jedne vrste. Vjerovatnoca # da je artikal neispravan je 0.05. Po zavrsetku smjene, neispravni artikli se # stavljaju u posebno skladiste. Aproksimirati vjerovatnocu da je 550 mjesta u # skladistu dovoljno za sve neispravne artikle iz jedne smjene. # X~B(10000, 0.5) # np>10, n veliko-> moguca aproksimacija normalnom raspodjelom # Trazena vjerovatnoca je : P{X<=550} # Nakon standardizacije (na tabli) trazenu vj. aproksimiramo sa: pnorm((550-500)/sqrt(500*0.95)) # Domaci: # Racunar u procesu sabiranja brojeva vrsi zaokruzivane na najblizi cio broj. # Pretpostavlja se da su greske nastale zaokruzivanjem nezavisne i uniformno # rasporedjene na segmentu [-0.5, 0.5]. # a) Ako se sabira 1500 brojeva izracunati vjerovatnocu da apsolutna vrijednost # ukupne greske bude veca od 15. # b) Koliko se najvise brojeva moze sabrati pa da sa vjerovatnocom 0.9 # vrijednost ukupne greske bude manje od 10? # Trasnformacije slucajnih velicina #1.Neka slucajna velicina X ima uniformnu U(0,1) raspodjelu. Odrediti raspodjelu #slucajne velicine W = -ln(X). # Slucajna velicina W ce imati eksponencijalnu Exp(1) raspodjelu.(na casu) Na # osnovu toga mozemo da generisemo uzorak iz eksponencijalne raspodjele pomocu # slucajnih brojeva iz (0,1) x <- runif(1000) w <- -log(x) # Opstije, ako X ~ U(0,1) onda W= -1/lambda log(X) ~ EXp(lambda) lambda <- 3 x <- runif(1000) w <- (-1 / lambda) * log(x) w1 <- rexp(1000 , rate = lambda) par(mfrow=c(1,2)) # podesavanje prikaza grafika plot(density(w)) plot(density(w1)) # 2. Slucajna velicina X ima Uniformnu raspodelu Unif[-pi/2, pi/2]. Ako je Y = # cos(X), odrediti gustinu slucajne velicine Y. Naci pomocu simulacija(Monte # Karlo) E(Y) x<-runif(10000, min = -pi/2, max = pi/2) y<-cos(x) EY<-mean(y) plot(density(y)) # Neka je X ~ Exp(a). Naci funkcije raspodjele i ocijeniti simulacijama srednju # vrijednost sledecih slucajnih velicina: # a) Y = |1 - X| domaci ! # b) Z = min{X, X^2} # v) T = [X] Ovaj dio uraditi samo simulacijom. a <- 2 x <- rexp(10000, rate = 2) y <- abs(1 - x) mean(y) z <- pmin(x, x ^ 2) mean(z) t <- floor(x) mean(t) # 4. Slucajna velicina X ima U(-1,1) raspodjelu. Naci raspodjelu i izracunati # ocekivanje slucajne velicine Y=sgn(X) # Zbirovi nezavisnih slucajnih velicina # Vec smo vidjeli da ce zbir normalnih da da opet normalnu raspodjelu. # U opstem slucaju zbir slucajnih velicina iz iste raspodjele ne mora # da bude iz iste familije raspodjela # Gama raspodjela Gamma(alpha,beta) a,b>0 # gustina, EX, DX #[Teorema] Neka su X1, X2,...,Xn nezavisne slucajne velicine koje imaju sve #Exp(b) raspodjelu, gdje je a>0. Tada zbir X1+X2+...+Xn ima Gamma(n,b) #raspodjelu. # Parametri koji se zadaju: shape=alpha, rate=beta # Hocemo Gamma(2, 1) raspodjelu x<-rgamma(10000, shape = 2, rate = 1) mean(x) # EX=alpha/beta var(x) # DX=alpha/beta^2 # pgamma, dgamma analogno kao kod drugih raspodjela # Hocemo da provjerimo pomenutu teoremu. zbir<-function(n,b){ x<-rexp(n, rate=b) sum(x) } gamma<-replicate(10000,zbir(2,1)) mean(gamma) hist(x, probability = T) hist(gamma, probability = T) # Hi kvadrat raspodjela # X1, X2, ..., Xn slucajne velicine sa N(0,1) raspodjelom, onda # X1^2+X2^2+...+Xn^2 ima hi kvadrat raspodjelu sa n stepeni slobode.